misli..
31.12.2009., četvrtak
Odlazak..
Ovu pjesmu posvećujem dragom prijatelju moje obitelji.. nek ga Gospodin udomi u svoje Kraljevstvo, duši njegovoj nek poda mir... a obitelji snagu... Počivao u Miru Božjem...
 I tuga može biti tužnija kad se emocije zgužvaju u bore, kad oblaci postanu dio naše duše, a srce pluta ko zaboravljena bova na pučini.. I bol može biti bolnija kad led zareže svojom oštricom prsi ranjene, ostavljene, kad nemoć u suzama utapamo.. I život može biti smrtniji kad ugasi se zvijezda najdraža, kad upali se svijeća posljednja, a snage odnikud, a tuge odasvud.. Bože nebeski, Bože svjetovni!!! Kuda luta milost Tvoja kad mene krhkog zaobiđe? Zar je slijepa duša moja ako u ovome utjehu ne vidi?.. Kako dalje, kako bliže?.. Tuga strtu dušu lomi.. Nek moj vapaj k Tebi dođe na što da se ja oslonim?.. I tuga može biti tužnija. I bol može biti bolnija. I život može biti smrtniji. I tijelo mrtvije. A vjera usnula.. Probudi Bože bar vjeru, nek naša svijeća ga prati do Raja.. mada duša još nije svjesna kraja.. nek što prije osvijesti Početak nek što prije udomi mir.. Snage Bože, snage daj!!! |
u 15:48 
1 
28.12.2009., ponedjeljak
|
Sretan i blagoslovljen Božić svima!
|
03.06.2009., srijeda
rane na duši..
Naporan dan..
Napokon ladan tuš i miris nježne kupke.. Dan je nekako sumoran, kroz škure.. Ma, u meni neki mir, odiše svježinom.. Odajem trenutke počasti svome tilu, zaslužilo je nakon neumornog rada.. Ženski trenutci.. peeling, kupka, šampon, britvica.. Pogled mi odluta vanka, kroz škure. Po 'ko zna koji put, na istom mistu sidi tužan lik.. Skrenem pogled, da me ne primjeti. Kroz škure.. Britivica klizi nježno golom nogom, još malo tu, pa je gotovo.. Kroz škure.. Ista kosa prošarana sjedinama, neuredna, strši poput valova. Istom bojom izvija se dim iz možda šeste, sedme cigarete. MC. Dugi. Britvica.. Voda cupa, ugodan osjećaj na koži.. Ma ne čudi me što je uvik tu, već taj pogled, pogled u prazno.. Moren nekom tajnom, nekom tugom, nemirom.. Pognut lik.. Druga noga, šampon, britivca. Uvik u laganom plesu, njegovo tilo pognuto i sjetno, nemirno sidi na stolici. Pije Colu.. ili nešto slično, predaleko je da osjetim miris.. Širim nosnice.. neki novi miris.. Ne pazim, krv nježno klizi niz nogu. Pali već 'ko zna koju za redom. Ne puši je, ..diše s njom.. Odavde izgleda da ne može disati bez nje.. Taj nemir.. ta tuga i briga.. Da mu bar mogu poslati dašak ove moje svježine i mira.. Kroz škure..  |
04.02.2009., srijeda
sirena
znaš onu liniju, krivudavu kao prelivanje mora
uz samu obalu, po žalu?.. na njoj se liti volin izležavat, dok mi sunce grije leđa, more nježno golica i ladi.. jutri, kad je plaža pusta, tek koji galeb sleti na stinu, ja tonen u san, a more me vuče u svoje dubine, zavija u morske trave, ukrašava školjkama.. pretvara me u morsku vilu, sirenu bjeličaste puti, koja razgrće more svojim prstima.. noću se, pak, opet iskradan iz šumnih morskih dubina.. vraćan žalu što se ljeska ispod miseca i čekan.. čekan poljupce Tvoje da me ponovo preobraze u ženu.. čekan dodire Tvoje da s mene skinu školjke.. dođi.. i.. razodijeni ovo more s mene.. |
17.12.2008., srijeda
|
razvodnjeno more
Kiša pada već danima.. Tuče o prozorsko staklo, klizi ulicama. Oblaci već dugo skrivaju planinu, sad lagano lijegaju na more. Cijeli dan traje noć. Tmina. Sve je prekriveno sivilom i modrinom.. Svjetluca grad pod kapljicama. Zemlja miriše na ispranost, gliste se rastežu po asfaltu. Puževi. Plaze uza zid. Rijetki su znali da ih je toliko među zidinama. I more je isprano. Razvodnjeno, kao loše vino. Jer dobro vino je šteta vodniti, ono se ispija u cijelosti.. Kad zažeže u grlu, znaš - dosta je. Uzmi jaketu i idi van. Na kišu. Na ulicu. Danas nema prolaznika. Neće ti se nitko podsmjehnuti kad kimneš glavom jednom starom pužu, ili se ispričaš glisti što si joj stao na kraj. Danas ste samo ti i kiša. Izdrži još malo.. |